- znak zna·k
- -ku, -ki; inst sg -kiem
m(= symbol, dowód) sign
znak drogowy — road sign
znak zapytania — question mark
znak Zodiaku — sign of the zodiac
Nowy słownik polsko-angielski. 2014.
znak drogowy — road sign
znak zapytania — question mark
znak Zodiaku — sign of the zodiac
Nowy słownik polsko-angielski. 2014.
znȁkōvan — prid. 〈odr. vnī〉 1. {{001f}}koji se sastoji od znakova, koji se iskazuje znakovima [jezik nije samo ∼] 2. {{001f}}〈odr.〉 koji se odnosi na znak … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
znȃk — m 〈N mn znȃci/znȁkovi〉 1. {{001f}}lingv. jezična činjenica u kojoj su sjedinjeni zvuk i značenje ili označitelj i označeno 2. {{001f}}konvencionalna kretnja mišićem lica, rukom ili glavom, jedinica neverbalnog jezika koja pokazuje ono što se… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
obvézen — zna o prid. (ẹ ẹ̄) 1. ki se po določenih normah, predpisih mora storiti, opraviti: obvezno zaščitno cepljenje; obvezno socialno zavarovanje; pravno obvezen predpis / prezrl je znak: obvezna smer; zvišati število obveznih ur; obvezno šolanje //… … Slovar slovenskega knjižnega jezika
pávzen — zna o prid. (ȃ) nanašajoč se na pavzo, odmor: pavzni čas ♦ rad. pavzni znak zvočni signal določene radijske postaje … Slovar slovenskega knjižnega jezika
trézen — zna o prid., tréznejši (ẹ ẹ̄) 1. ki ni pod vplivom alkoholne pijače: strežejo le treznim gostom; trezen voznik vidi prometni znak prej kot pijan; malokdaj je trezen; trezna družba // ki izraža tako stanje: njegov pogled ni bil več trezen 2. nav … Slovar slovenskega knjižnega jezika
tî — zam. (lična za 2. l. jd) 〈G tȅbe/te, D tȅbi/ti, A tȅbe/te, L tȅbi/ti, I tȍbōm〉 1. {{001f}}riječ kojom onaj koji govori označuje sugovornika [biti na ∼ s kim; davati ∼ kome obraćati se s »ti« i u jednini ob. a. među prijateljima i kolegama… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
zvȍno — zvȍn|o sr 〈G mn zvônā〉 1. {{001f}}metalna, kadšto limena naprava za proizvodnju zvuka udaranjem jezičca (ob. kruškasta, dolje podrezana oblika) 2. {{001f}}ljevkast ili valjkast predmet s otvorom okrenutim dolje [ronilačko ∼o; stakleno ∼o] 3.… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
zvono — zvȍno sr <G mn zvȏnā> DEFINICIJA 1. metalna, kadšto limena naprava za proizvodnju zvuka udaranjem jezičca (ob. kruškasta, dolje podrezana oblika) 2. ljevkast ili valjkast predmet s otvorom okrenutim dolje [ronilačko zvono; stakleno zvono] 3 … Hrvatski jezični portal
ti — tȋ zam. <G tȅbe/te, D tȅbi/ti, A tȅbe/te, L tȅbi/ti, I tȍbōm> DEFINICIJA 1. (lična za 2. l. jd) [biti na ti s kim; davati ti kome obraćati se s »ti« i u jednini ob. a. među prijateljima i kolegama kao znak ravnopravnosti b. obraćanje… … Hrvatski jezični portal
rêči — rêčem dov., tudi rekó; rêci recíte; rékel rêkla (é) 1. izoblikovati glasove, besede z govorilnimi organi: te besede nisem rekel; reci a / otrok že reče mama zna reči / na vse obtožbe ni rekel niti besede je molčal, bil tiho; kar podivja, samo če… … Slovar slovenskega knjižnega jezika
знак — а, значить, укр. знак, др. русск., цслав. знакъ, болг. знак, сербохорв. зна̑к, род. п., зна̑ка, словен. znȃk, чеш., слвц. znak, польск. znak. См. знать … Этимологический словарь русского языка Макса Фасмера